Iako su roditelji većine školaraca tek nedavno odahnuli uvjereni da su za ovu školsku godinu zapečatili mukotrpnu priču oko nabavke udžbenika čini se da ta priča ipak nema kraja i da u školskoj torbi uvijek nešto nedostaje. Za to upotpunjavanje učeničkih torbi redovno se brinu razni akviziteri knjiga,
enciklopedija, udžbenika, školskog pribora, kao i predstavnici dječjih časopisa koji u učeničkoj populaciji vide idealno tržište za plasiranje svojih proizvoda, a u kojoj će mjeri uspjeti u tom osvajanju tržišta isključivo ovisi o politici škole, odnosno ravnatelja i njegovom stavu prema ulasku akvizitera u razrede. Unatoč tome što u globalu gotovo svi ravnatelji zauzimaju stav da se nikakva prodaja ne smije odvijati unutar školskih zidova te tvrde da su u vječnoj borbi s akviziterima, dio ih je ipak povremeno popustljiv prema onima koji su za svoje kupce predvidjeli isključivo djecu i to nerijetko onu najmlađe dobi. Međutim, tvrde ravnatelji, u školu mogu isključivo samo oni koji posjeduju dozvolu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, a prilikom njihove prezentacije ponude djeci se kategorički naglasi da kupnja proizvoda nije obavezna. No, sudeći prema iskustvima roditelja, što je obavezno, a što ne, djeca baš ne percipiraju najbolje, pogotovo u slučaju kada se većina njihovih kolega iz razreda prijavi za kupovinu raznih nastavnih dodataka popraćenih marketinškim trikovima u vidu darova za one koji se odluče na kupnju poput savitljivog ravnala, CD-a s igricama, svijetleće ili pak gumene olovke.
Takvi mamci za učenike redovno bespotrebno prazne novčanike roditelja, a sve je to, tvrdi pročelnica Odjela gradske uprave za odgoj i školstvo Branka Renko Silov, u suprotnosti sa zakonskim propisima. Zakon, dodaje, jasno kaže da se u školi ne smije ništa prodavati, a da školska zgrada nikako ne smije postati mjesto biznisa tvrdi i ravnatelj OŠ Pehlin Željko Šimunić koji je po pitanju akvizitera zauzeo jasan stav.
– Za vrijeme nastave u razred ne smije nitko ulaziti, kao i što nitko ne smije šetati po školi za vrijeme odmora. Svakoga tko dođe nešto prodavati uputimo u knjižnicu da ostavi propagandne materijale koji se kasnije podijele razrednicima. Na razredniku je da procijeni je li nešto za predstaviti učenicima ili ne. Imali smo već svakakvih upita i zahtjeva, od propagiranja igrica za mobitele do reklamiranja trgovačkih centara, ali sve smo to odbili, kaže Šimunić.
Sa situacijama da u školu pokušavaju ući oni koji bi rado nešto prodali bez posjedovanja dozvole Ministarstva susretala se i ravnateljica OŠ Pećine Irena Margan, a iako ta škola ima malo blaži stav od pehlinske, jer ući može onaj tko ima dozvolu Margan kaže da učenici baš i nisu zainteresirani za kupnju raznih nastavnih dodataka. Navodeći kako OŠ Nikola Tesla generalno ima stav da u školi nema nikakve prodaje, ravnateljica Tatjana Bandera Mrakovčić ističe kako se ponekad ipak netko s dozvolom pusti, ali se učenicima uvijek napomene da kupovina ponuđenog nije obavezna.
– Problem je što djeca ne shvate uvijek da ne moraju nešto kupiti, a jedan od specifičnih problema naše škole je lokacija i činjenica da smo uvijek otvoreni, jer djelujemo u zgradi u kojoj je i fakultet pa nemamo mogućnost zaključavanja i potpune kontrole. Tako smo lani imali neugodno iskustvo da je jedan akviziter bez da se ikome javio krenuo po razredima prodavati svoje proizvode. Trudimo se maksimalno smanjiti takve posjete, iako treba znati da su akviziteri nerijetko prilično nasrtljivi i prodorni, zaključuje Bandera Mrakovčić.
Ledo »zauzeo« školska dvorišta
Za plasman raznih proizvoda namijenjenih djeci nije neophodan ulazak u školu, jer i školsko je dvorište idealno mjesto za razvijanje biznisa, a riječka školska dvorišta na neprestanoj su meti predstavnika »Leda« koji ih redovno obilaze i dijele učenicima albume za sličice. Distribuciju raznih promotivnih materijala na školskom dvorištu ili u okolici škole ravnatelji, kaže Bandera Mrakovčić, bez obzira koliko se ne slagali s time ne mogu nikako spriječiti.
Ivzvor: novilist.hr/Ingrid ŠESTAN
RSS feed Comments
