Kao svoju prvu premijernu predstavu u ovoj kazališnoj sezoni riječki Balet izveo je »Ogledalo duše«, u koreografiji i režiji francusko-nizozemskog koreografa i plesača Patricka Delcroixa. Riječ je o suvremenoj baletnoj predstavi koja se oslanja na snažan vizualni koncept, dok je okosnica same izvedbe glazba Davida Langa i Maxa Richtera. Simbolikom ogledalâ, koja predstavljaju dominantni kazališni znak, Delcroix plesnim jezikom aktualizira temu o duši kao zrcalu. Ovu ideju nagovijestili su još Platon i Plotin, a razvili je Atanazije i Grgur Nisenski. Kako čitamo u »Rječniku simbola« Chevaliera i Gheerbranta, čovjek kao zrcalo odražava ljepotu ili ružnoću, a kad duša postane savršeno ogledalo ona doživljava preobrazbu. Time sudjeluje u ljepoti kojoj se otvara...
Negdje na razini takva simbolizma može se iščitavati i predstava »Ogledalo duše«, koja nema čvrstu dramaturšku i narativnu strukturu, već se više radi o nizu slika koje na intuitivnoj razini otvaraju različite asocijacije. Glavnu riječ pritom ipak ima glazba, u kojoj se kontrastivno izmjenjuju i nadopunjavaju kontemplativno-meditativne i dinamično-dramatične dionice. Na plesačima je bilo jedino da se otvore i emocionalno prepuste Langovoj i Richterovoj glazbi i iz nje pokušaju kreirati pokret.
Plesni dio, doduše, prilično je podređen postavljenom vizualnom okviru, pa su tijela izvođača u stalnom srazu ili dijalogu s ogledalima. U posljednjem prizoru zrcala se povlače, a otvara se metafizička perspektiva – put u prostor vječne ljepote.
Riječki baletni ansambl u cjelini je pokazao visoku izvedbenu razinu, no neki su se plesači i plesačice ipak više istaknuli u pojedinim plesnim segmentima. To se prije svega odnosi na izvrsnog Andreija Kötelesa u muškom dijelu ansambla, dok je u ženskom dijelu upečatljiva Camila Izabel Moreira. Izdvojimo i duete Anne Ponomareve i Kötelesa te Vladimira de Freitasa Rose i Moreire.
Ansamblu se pri kraju predstave pridružio i ravnatelj Baleta Staša Zurovac koji je izveo duo s Cristinom Lukanec. Pljeskom i ovacijama nagrađeni su i ostali plesači: Marta Kanazir, Irina Köteles, Paula Rus, Marta i Sabina Voinea, Leonid Antontsev, Johan Ludwig Leopold Jerkander i Svebor Zgurić. Spomenimo i da u alternacijama plešu Kristina Kaplan i Ashatbek Yusupzhanov.
Za vizualni dojam predstave zaslužni su scenografkinja i kostimografkinja Bjanka Adžić Ursulov i oblikovatelj svjetla Deni Šesnić. U minimalističku scenografiju uklopili su se decentni kostimi temeljeni na kontrastu crne i bijele boje, a scenografske i koreografske zamisli posebno je naglasila Šesnićeva rasvjeta, čime su čistoća i ljepota izvedbe još više došle do izražaja.
Izvor: novilist.hr/Kim CUCULIĆ
Set as favorite
Bookmark
Email This
Hits: 106
Komentari (0)

Napišite komentar















