Možda bi se nešto moglo dogoditi početkom srpnja, ali ni to nije sasvim sigurno. Tako otprilike glasi neslužbeni odgovor na pitanje kada će tvrtka »Viadukt« početi graditi sigurnosne pješačke izlaze iz tunela Pećine bez kojih dovršena
cesta D-404 nema nikakve svrhe ni smisla. Nitko odavno ništa ne radi na cesti D-404, koja je tako postala pravi poligon za ilegalno parkiranje automobila, za ispisivanje grafita ili zbrinjavanje beskućnika koji bi u tunelima mogli imati kakav-takav krov nad glavom. Ujedno je to prometnica koja bi se s punim pravom mogla kandidirati za Guinessa, jer malo tko zna da će gradnja svega tri i pol kilometra duge ceste trajati najmanje pet godina i to pod uvjetom da se cesta D-404 doista otvori do kraja ove godine, kako je kazao državni tajnik za infrastrukturu Zdravko Livaković. On je tek jedan od ljudi koji su shodno svojim funkcijama odgovorni za posljednji u nizu skandala sa cestom D-404. Kako bi se pojasnilo zašto traljava gradnja ceste D-404 traje čak pet godina, vrijedi podsjetiti na neke danas zaboravljene datume i izjave bivših i aktualnih državnih i gradskih dužnosnika. Financiranje priključaka
Vladimir Bizjak, jaki SDP-ov čovjek iz Rijeke na mjestu predsjednika Uprave Hrvatskih cesta, govorio je početkom 2004. godine kako će vrlo brzo početi gradnja ceste D-404 koja mora biti puštena u promet u lipnju 2006. godine. Bizjak je ponešto od toga mislio ozbiljno, a tome u prilog govori činjenica da je tunel Bobova na trasi ceste D-404 probijen davnog 15. srpnja 2005. godine, kao i da je gradnja istog tunela dugog oko 200 metara završena krajem iste godine. Tunel Bobova tako već više od tri godine nema apsolutno nikakvu svrhu, osim što je upravo po datumu proboja Bobove lako izračunati da gradnja ceste traje gotovo pet godina. U svom mandatu Vladimir Bizjak nije riješio gotovo niti jedan veći problem oko ceste D-404, osim što se o još jednoj temi svađao s riječkim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom, a to je bilo pitanje financiranja priključka iz tunela Pećine do Tower centra, koji je u stranom vlasništvu, pa je stoga opravdano bilo upitno zašto bi državna tvrtka novcem poreznih obveznika financirala cestovni spoj do privatnog trgovačkog centra. Taj spor Obersnel nije riješio niti sa Stjepkom Bobanom, Bizjakovim nasljednikom, koji je dugo slijedio Bizjakovu politiku te odbijao financirati priključke. Na kraju prošle godine postignuo se kakav-takav kompromis, pa je HC platio pola, a Grad Rijeka drugu polovicu troškova tunelskog priključka vrijednog 37,7 milijuna kuna, čija je gradnja praktično dovršena.
Sporni pješački izlazi
Drugi tunelski priključak možda nikada i neće biti izgrađen, jer ostaje upitno zašto bi građani Rijeke iz gradskog proračuna ili zaduživanjem »Rijekaprometa« plaćali gradnju objekta čija procijenjena vrijednost iznosi barem 60 milijuna kuna, kad se zna da ostatak komunalnog doprinosa za Tower centar nije dovoljan niti za mali dio ove investicije. Spoj s Tower centrom već postoji preko Radničke ulice, a Obersnelovo obrazloženje da se tako povezuju Pećine i Vežica zvuči prilično neuvjerljivo, ako se zna da bi svaki vozač na putu do Vežice morao obvezno voziti oko Towera i gužvati se s posjetiteljima trgovačkog centra, koji bi naravno najviše dobio i profitirao od gradnje tunelskog priključka. Bez drugog priključka moralo se pristupiti izmjenama projekta i gradnji sada spornih pješačkih izlaza, što je na kraju i dovelo do skandaloznog kašnjenja već dovršene ceste.
Čudesni niz nelogičnosti
Tu opet ne prestaje čudesni niz nelogičnosti u projektu ceste D-404, gdje su nekoliko godina trajali razgovori izmedu Hrvatskih željeznica, Hrvatskih cesta i Luke Rijeka oko odštete za prostor na Delti i Brajdici kojim prolazi cesta D-404, iako bi moralo biti normalno da državne tvrtke podrže projekt od državnog značaja bez pogovora i odugovlačenja. Tu je također potrošeno nekoliko godina i zato je cesta D-404 prerasla u nezapamćeni skandal, za kojeg veću ili manju odgovornost snose svi koji u realizaciji projekta sudjeluju. Od Hrvatskih cesta, preko Grada Rijeke, »Rijekaprojekta« kao projektanta, pa sve do pojedinih građevinara uposlenih na trasi.
Srušen dio burne povijesti Rijeke i Sušaka
Srušenog starog sušačkog kolodvora nitko se više i ne sjeća. Nitko ga godinama nije želio zaštititi sve dok rušenje na trasi ceste D-404 nije započelo. Tek tada su se prekasno javili predstavnici Grada Rijeke, kojima je na kraju najbolji alibi ponudio Riječki konzervatorski odjel s javno izrečenim stavom da stari sušački kolodvor nema nikakvu značajniju vrijednost, što znači da ga ne treba sačuvati, odnosno da ga treba srušiti. Na kraju se to i dogodilo, a time je nepovratno srušen i dio burne povijesti Rijeke i Sušaka.
Izvor: novilis.hr/Darko PAJIĆ
RSS feed Comments
